Ljepota se skriva u različitim oblicima, ponekad je u očima promatrača, a ponekad u onome tko ju iznosi. Na različite načine. Ponekad je sklupčana u dnu fotografije, u kutku slike, u najvišoj noti nekoga instrumenta, u kadru… Ove nam je godine Ruksak pun kulture donio pregršt ljepote u pregršt oblika. U zvuku, snimci, kutu snimanja, kadru. Jer tada smo postali snimatelji, scenaristi i redatelji, glumci i glumice, novinari. A govorili smo o ljepoti našeg drugog doma – našoj školi.
5. studenog 2025.bio je naš dan. Bili smo glavni akteri radnje, preuzeli kamere i mikrofone u ruke i snimali sve ljepote koje naša škola nudi, a toga je puno, vjerujte. I neka smo mali i neka smo iz manjeg mjesta, mi smo veliki koliko je velika i naša škola. I tu smo veličinu nastojali prikazati snimajući o njoj i o nama. Čak nam nije bilo ni dovoljno vremena za to sve, ali energije i volje je bilo. Znanja napretek. Tako to već i ide u školama. Nastojali smo obuhvatiti svaki segment, od naše lijepe knjižnice, kreativne Zadruge, prekrasne sportske dvorane, divno uređenog dvorišta škole, obvezno smo uvrstili i Maru Švel – Gamiršek jer po njoj i ime nosimo, snimali smo i našu mladost na hodnicima, vrevu i život, hvatali zvukove, uvježbavali javne nastupe govoreći pred kamerom, radili intervjue…bilo nas je posvuda, a opet nedovoljno. Jer ovo nam je novo, nešto čime ćemo se možda jednom i baviti u životu. Prikupljeni materijali su nam dani na korištenje i svakako ćemo ih uvrstiti na popis stvari koje želimo i jedva čekamo odraditi.
Sanja Prister Pejakić
